nedjelja, 23. studenoga 2014.

Since 2012...

-Eeee... Ljudiii <33 I sada se svi sigurno pitate šta je ovo, ali da, ovo vam piše ista ona Aida koja je napustila ovaj Blog zauvijek krajem 2012/početkom 2013... Ne mogu da vjerujem da je toliko vremena prošlo, jer trnutno je kraj 2014 (ako ste slučajno oizvan vremena)... Da, toliko se stvari promijenilo- mnogi ljudi su se rodili, umrijeli, a i Miley je počela da tverkuje!
Znači, nemojte se sad bojati, ne vraćam se na ovaj Blog... Ali željela sam da napišem još jedan post kao novu uspomenu. Mnogi misle da od kako sam otišla sa ovog Bloga i napravila Teenage Dream/iHeart, da više nikad nisam posjetila ovaj Blog- kao da nikad ni nisam bila na njemu ili da sam kao neka nova osoba koja nikad nije bila ona stara Aida- ali griješite. Često sam ulazila ovdje i prisjećala se nekih trenutaka i kad bih se prisjetila tih stvari bilo bi mi mnogo lakše. Možda ne pratim Winx više i ne volim ga kao prije, ali uvijek VOLIM (?) svoje djetinjstvo... Moram vam reći da sam ovaj Blog zatvorila sa početkom svojih 13-tih god., a sad već imam 15 i ono ko sam bila prije više nisam, mnogo sam se promijenila i možda bi se nekako i iznenadili kad biste čatali sad sa mnom, a niste još od kraja ovog Bloga.
-Kao što sam već rekla, Winx više ne gledam, kad sam zatvorila ovaj Blog, pratilla sam ga možda par mjeseci i onda prestala... Izgovor bi mi definitivno bio da nisam imala vremena, ali to i jeste istina, jer kad nešto ne želite onda nemate vremena za to... Mnogi od vas možda misle da sam sa ovom izjavom prešla u neke ufurane cure i da se nosim toliko odraslo i da sam postala razmažena, ali to nije istina... Ja sam nekako zauvijek ostala dijete u srcu i Winx će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu, kao što sam i rekla u posljednjem postu na ovom Blogu- ali tad ni nisam shvatala smisao te rečenice- ali sad kako sam se udaljila od ovog svijeta, sve mi je jasnije značenje te rečenice... Znate, postoje dani kad sam užasno nervozna, kad imam problema i nekako, nikom ih ne kažem. Postoje trenuci kad bih voljela da se vratim u prošlost i ispravim nešto, ali postoji jedna stvar koju nikad ne bih promijenila (bez obzira koliko sam sad obrazovnija i svjesna svih postupaka iz prošlosti)- a to je, nikad ne bih promijenila ono što sam imala ovdje na Blogu... Zahvalna sam samoj sebi što sam uvijek voljela ubadati nos u mjesta gdje nisam trebala i uvijek sam voljela eksperimentirati stvari- tako sam i došla na ovaj Blog i prošla svo ovo vrijeme koje sam imala ovdje... Jednom mi je Elma rekla:
"Mogu zamisliti kako ti je kad odeš na WCM i čitaš svoje stare postove, jer si tamo provela dio svog života i zapisivala stvari iz tog vremena."
-I to je stvarno istina... Dosta vremena sam provela ovdje i za mene to nisu samo bezvezni postovi... Možda i vi ponekad slučajno uđete ovdje, počnete čitati postove i sjetite se nekih uspomena- možda i ne, ali mislim da je jako lijepo imati nešto kao Blog, čak i onda kad odeš, sjetiš se kako je imati 11-12g., odrastati i prolaziti kroz čudne stvari, ali uvijek biti neko dijete...(Nemojte zamjeriti, jednostavno sam se uživila, ni ja ne znam šta pišem xP)... Mislim da je lijepo čitati sve one postove nazad i odnositi se prema njima kao stranac, budući da to nisam ja pisala, već ruka dijeteta koje je nestalo...Sad sam mnogo narasla, ali mislim da su uspomene na prošlost i saznanje da će sve jednom proći ono što nam treba biti motivacija i zato će ovaj Blog zauvijek živjeti u mom srcu.
 -Kao što sam već rekla, ne vraćam se na ovaj Blog, a mnogi su možda i primijetili da sam i TD/iHeart zatvorila još od negdje 6. mjeseca... Imala sam mnogo obaveza u školi u to vrijeme, ljeto sam provela u molitvi da ja i Elma završimo u istom razredu u Gimnaziji(što se nije desilo) i sad sam trenutno u Gimnaziji i škola me ubija... Kanila sam svoj povratak na Blogger sa NOVOM JA jer imam osjećaj da sam napravila dovoljno promijena u svom životu da sam uspijela da odrastem i pronađem sebe... U ovaj post sam odlučila ubaciti Winx slike iz poštovanja, jer mislim da niko drugi ne zaslužuje da bude na njima. Nadam se da je kod vas sve odlično, da ste ostali onakvi kakve vas pamtim... Od 2012. se nisam čula sa vama preko ovog Bloga (naravno da preko TD/iHeart jesam, jer sam ga vodila 1g. i pol)... To bi bilo sve od mene, ostanite nasmijani i pokušajte da pronađete sebe i smisao svog života u ovom svijetu, jer to je život- život je ono ko ste vi i ko ćete zauvijek biti, čak i poslije smrti...
"You already have wings, you just have to learn how to fly!"
by: Aida -.^