četvrtak, 17. siječnja 2019.

2019 update

Hej ljudi, odavno vam nisam pisala (skoro 3 godine) i iskreno nisam imala namjeru da vam se javim sad, u pola dva navečer. Iskreno, nisam ni sigurna o čemu da pišem, niti zašto pišem. Čitav dan sam bila fokusirana drugim stvarima i prije nekih pola sata sam se sjetila starih Blogova i ušla na svoj stari google račun. Iskreno, ne mislim često o ovom Blogu (ili iHeartu), a i kad mislim, ne sjetim se baš svih onih lijepih stvari koje su mi se desile ovdje (većinom se sjetim kad je lik iz moje škole dobio link od iHearta i to proslijedio razredu pa sam ja sakrila Blog haha jer iskreno, nisam htjela da iko čita moje postove gdje postoji velika vjerovatnost da sam i njih spomenula). Moram priznati da ono što me uvijek "udari" je sam dolazak na ovaj Blog i čitanje starih postova. Možda se ne sjetim svih uspomena u tom trenutku, ali se definitivno onaj osjećaj vrati, osjećaj uzbuđenja i sreće i u tom trenutku bih dala sve da se mogu vratiti u prošlost.
7 godina je prošlo od mog prvog posta na ovom Blogu, a 2013. sam objavila svoj zadnji post. iHeart isto nije tolikoooo izdržao (nešto malo više od ovog, provjerit ću poslije), tako da, iako sam bila malo više od 2 god. na Blogovima (ne toliko puno) i dalje smatram da su to moje najbolje godine, jer sam uistinu radila nešto, nisam samo postojala- ja i moje ideje- nešto se uistinu dešavalo!
Kad pogledam na sebe i sve promjene koje su se desile u mom životu, moram priznati da ih nema mnogo. Dosta toga sam naučila i imam više samopouzdanja, ali kad sam sama između 4 zida, imam osjećaj da sam još uvijek ista osoba. Da budem iskrena, ponekad bih voljela da nisam. Kad sam bila manja bilo mi je zabavno imati ideje, pisati pjesme, pisati priče, crtati, ali sad, moja "kreativna strana" postaje sve teža za nositi... Jednostavno nemam vremena za nju i ponekad bih voljela da sam obična osoba koja ne razmišlja mnogo i ne postavlja pitanja o stvarima.
Danas sam dosta razmišljala o raspoređivanju svog vremena pošto sam sad na fakultetu, a uz to sam otvorila novi Blog ( link ). Za početak, koliko je čudno da već idem na fakultet? Kad god se vratim na ovaj Blog uvijek se osjećam kao da imam 12 godina... Pohađam fakultet za Kriminalistiku, kriminologiju i sigurasne studije u Sarajevu, odsjek: Kriminologija.
Svoj novi Blog sam otvorila nedavno, ali zbog učenja sam ga morala zapustiti, a da budem iskrena i zbog izmješanih ideja. Odlučila sam da sebi napravim neki plan o svemu šta želim raditi i dati si vremena da to ostvarim.
To su neki moji planovi za 2019. raditi na svojim idejama, rasturati na fakultetu (haha), možda ću 2.semestar pronaći neki studentski posao vikendom kako bih iskorstila vrijeme na neki kvalitetan način osim spavanja i možda ću probati zarađivati preko interneta, to još moram shvatiti. Isto, ovog ljeta punim 20.godina što još ne mogu da vjerujem, ali valjda ću uskoro morati povjerovati...
Gdje je tu Winx?- Iskreno, ne znam... Sjećam se kad sam bila dosta manja razmišljala sam kako kad porastem bit ću u potpunosti druga osoba, ali da budem iskrena, u mojih skoro 20 godina života shvatila sam da ništa uistinu ne nestaju iz mog pamćenja i osjećaji se uopšte ne brišu tako lako. Moja ljubav prema nekim crtićima ili animiranim filmovima nikad nije uisitnu nestala. Winx ne pratim više toliko i nisam opsjednut fan koji sam nekad bila, ali definitivno se još sjetim Winx-a i ponekad provjerim da li ima šta novo da pogledam.
Ne znam da li ovo iko čita, ali ako je neko tu, nadam se da ćete imati uspješnu godinu i najvažnije je da vjerujete u sebe. Možda ne možete u svemu uspjeti, ali vjerujte da možete sve pokušati, jer kad god počnete nešto novo i nešto novo naučite, dobit ćete nove osjećaje zadovoljstva i samopoštovanja koji će vas uvijek podići kad ne budete sigurni šta da radite!
Ne znam kad ću opet doći ovdje, možda za koji dan, sedmicu, mjesec ili godinu. Ali ne mogu dočekati da se opet vratim ovdje i napišem vam sve o tome što se događa u mom životu.
Ostanite mi sretni i sigurni do sljedećeg puta ♡