Heej! Dragi Winxeri, već cijela godina je prošla od kako sam vam zadnji put pisala =) Zapravo, iznenađujuće je da vam ikako pišem budući da sam 2013. objavila zadnji post na ovom Blogu. Sad kad imam 17 godina i sigurno se mnogi pitate zašto se vraćam, zašto sam 2014. i 2015. pisala na ovom Blogu i zašto sad, u 2016. i dalje pišem? Sad ću vam dati par odgovora...
2012. je bila davno, ali još se sjećam 09.01.2012. kad sam napisala prvi post, još se sjećam koliko nervozna i uzbuđena sam bila. Još se sjećam da sam u dubini svog scra, iako sam već bila dovoljno stara da znam, vjerovala da magija postoji, da vile postoje, da je Winx stvaran. Pisala sam o Winxu kao o crtanom, ali sam uživala u magiji.Sjećam se koliko sam neznanje imala što se tiče samog blogovanja, ali koliko sam i dalje bila samouvjerena. Winx mi je pomogao da usavršim znanje na Blogu, a znanje na Blogu mi je pomoglo da djelim svoju ljubav prema Winx Clubu. Ljudi koje sam upoznala u toj 2012. su bili tako posebni, nisam ih znala u privatnom životu, ali u jednom trenutku oni su postali sav moj privatan život, jer sam sve svoje slobodno vrijeme davala ovom Blogu. Pisala sam kao luda, pravila dizajnove kao luda, uređivala slike kao luda, reklamirala Blog kao luda.- Ali u jednom trenutku sam osjetila da to nije to. U jednom trenutku sam shvatila da je kraj bliži nego što mislim! Odlučila sam da zatvorim ovaj Blog prije nego što sam proslavila 1. rođendan Bloga i 01.01.2013. je bio kraj ovog Bloga i dan na koji sam otvorila svoj 2. Blog- Teenage Dream (kasnije preimenovan u iHeart). Svoj 2. Blog sam vodila uredno i jedna stvar u kojoj sam uživala bila je uspjeh, komentari, "fanovi". Taj Blog sam vodila skoro 2 godine. Nekoliko hejt komentara i moja lijenost su me naveli da i taj Blog zatvorim. Osjećala sam se da je moja kreativnost zatvorena u neku kutiju i jednostavno sam morala to da uradim. Kasnije sam pokušavala da se vratim na Blogove i iako sam napravila već bezbroj Blogova, niti jedan nije opstao. Napisala bih post ili dva, ali Blogovi me više jednostavno nisu privačili kao nekad. Sve do danas sam mislila da je razlog zašto sam napuštala Blogove to što više nemam tih fanova, teško se danas proslaviti.
Iako su Blogovi izumrijeli u mom životu, od 2012. se desilo mnogo stvari. Za početak, mnogo sam odrasla, drugačije se izražavam i vjerujem u drugačije stvari. Mijenjam svoja mišljenja svaki dan. Idem u 3. razred Gimnazije i nisam baš neki fan učenja i brige o učenju. Od 2012. upoznala sam nove prijatelje, s nekim se prestala družiti. Žao mi je što neke osobe nisu u mom životu, a lijek u toj žalosti pronalazim u uspomenama- te osobe su se promjenile i jedino mjesto gdje postoje je prošlost, tu ih i pronalazim.
U životu ne radim mnogo, jedna stvar koja se nikad nije promjenila je da i dalje sanjarim, sanjarim svakodnevno. Imam planove i ciljeve, kreativnost, ali nemam nikakve volje za bilo čim u sredini u kojoj živim- možda zbog toga što sam malo sramežljiva, možda zbog toga što imam osjećaj da me niko ne razumije.
Ovih dana sam sve više razmišljala o Blogu i shvatila sam jednu stvar- shvatila sam zašto nikad uistinu nemogu da napustim ovaj Blog. Još od 2013.- godine kad sam napustila ovaj Blog, uvijek se vraćam, a razlog je to... što je ovaj Blog kuća! Ovaj Blog je početak i kraj i sve uistinu važno.
Znate kad padne snijeg i čitav dan se igrate s prijateljima/prijateljom i onda svi uđete u kuću i umotate u deke i onda pijete kakao i jedete čokoladu? Tako se ja osjećam kad sam na ovom Blogu. Toliko promjena se desilo- završila sam osnovnu, krenula u Gimnaziju, osjećala poniženo i usamljeno, izgubila prijatelje,...- Svi ti tužni događaji su obilježeni na ovom Blogu! Svaki put kad sam osjećala usamljenost došla bih ovdje i "ugrijala se". Ljudi koje sam upoznala na ovom Blogu su bili moja obitelj, a ne fanovi, oni su me poznavali i oni su mi davali nadu, pouzdanje i podršku.
Ovaj Blog je bio moja kuća, a sa svojom Blog obitelj stvorila sam Blog grad u kojem sam uživala i za kojim još uvijek tragam.
Nažalost, mnogi ljudi su napustili Blog, sa većinom se ne čujem, sa par osoba sam ostala u kontaktu, ali vrlo slabom, da budem iskrena. Prerasla sam Winx i iskreno, u ovom trenutku nisam sigurna da mogu reći šta se događa s Winxom trenutno... Znam za film iz prošle godine (?), isto sam čula za WOW za što nisam ni sigurna šta je, ali sam sigurna da Winx i dan danas rastura u vašim životima ;)
Ne znam ko ovo čita i koliko vas zanima priča, onaj ko ovo čita je na ovaj Blog definitivno došao zato što voli Winx i tražio je neke određene informacije, a naišao je na ovo moje dugo pismo o ovom Blogu.- Ko god da čita ovo, imam jednu kratku poruku, a to je da... Jednog dana, bit ćeš ondje gdje sam ja sad, u neznanju o tome što se događa s Winx-om, iako sam prije koju godinu ludjela i Winx mi je bilo sve! Mislila sam da nikad neću prerasti ovaj crtani, a to vjerovatno sada misliš i ti. Sigurno isto tako misliš da nećeš napustiti Winx samo tako, ali neke stvari se jednostavno moraju desiti. Ono što ja znam je da me je Winx natjerao da vjerujem u sebe i upoznam druge- i najvažnije od svega-vjerujem u magiju!
U svom srcu od kad sam pogledala 1. epizodu Winx-a vjerovala sam u magiju i sad sa 17 godina i dalje vjerujem da magija postoji. Vjerujem da postoji nešto oko nas što ljudi zovu sreća, nesreća, ljubav, prijateljstvo,..- to je magija! Magija koju ne možemo proizvesti, ali možemo djelovati na nju! Zato, ko god da si da ovo čita, uvijek upamti da magija postoji i uvijek će i postojati!
